26. ožujka 1999.

EKSKLUZIVNO: ŠIBENSKI SKANDAL PRED RASPLETOM!

Mario Barišić, bivši zapovjednik Vojne policije u Šibeniku koji je ovih dana svjedočio pred dužnosnicima SIS-a i SZUP-a o autentičnosti dokumentacije što ju je o šibenskome slučaju nedavno objavio "GIobus" iznosi nove pojedinosti o sudionicima afere i otkriva:

Tvrtko Pašalić, Željko Maglov i Mihael Budimir tvrdili su da dr. Tuđman ne može voditi državu, a da je general Bobetko "staro magare koje treba likvidirati"!

 Piše:Željko Peratović     Snimio:Hrvoje Dominić

Mario Barišić

 

Mario Barišić, bivši zapovjednik Vojne policije u Šibeniku ovih je dana svjedočio pred djelatnicima SIS-a i SZUP-a o autentičnosti dokumentacije koju je objavio "Globus": o lažnoj uzbuni u Šibeniku, mučenjima civila u vojnom pritvoru Kuline i o planiranju atentata na načelnika PU-a Šibenik Nikolu Vukušića.

Barišić je zadovoljan odnosom istražitelja i vjeruje da će Županijski državni ovjetnik, koji je pokrenuo istragu na osnovi pisanja "Globusa", uskoro podići prve optužnice.

Barišić kaže da njegovo svjedočenje nije upereno protiv interesa hrvatskih branitelja.

- "Naprotiv, tekstovi u "Globusu", i moja potvrda autentičnosti objavljenih dokumenata, u Šibeniku su na jednu stranu svrstali pojedince koji su uprljali obraz časnoj Hrvatskoj vojsci, a na drugu istinske borce, kojima je ovo potvrda da su od prvoga dana Domovinskog rata imali pravo kad se nisu dali uvući u kriminal i zločine. Apsolutna većina hrvatskih vojnika bili su časni borci, koji u nemoćnim starcima nisu vidjeli protivnike nego su napuštenima na bojištu davali hranu. Za tim časnim borcima, koji su uvijek bili na prvoj liniji, a danas su bez posla ili su invalidi Domovinskog rata, išle su hijene, koje su pljačkale i ubijale. Njihovi nadređeni sigurno im nisu izdali zapovijed za ono što su činili. Ne smije se dopustiti da se oni i danas skrivaju iza leđa istinskih, anonimnih, heroja Domovinskog rata. Građani Šibenika prepoznali su tu razliku i što se tiče njihove podrške, ja mogu biti neizmjerno zadovoljan", rekao nam je.

Bobetko ne laže

  Vi ste upozoravali nadležne na kriminal i zločine vezane za neke ljude u Vojnoj policiji u Šibeniku... Upravo ste generala Zbora Janka Bobetka upoznali sa svojim spoznajama... Zašto ste se obratili baš njemu?

Najprije, obvezan sam reći da u polemici između generala Janka Bobetka i Smiljana Reljića, u "Globusu", stojim na generalovoj strani, jer je točno sve što je on rekao.

Kako smo moji prijatelji vojni policajci i ja imali potrebu ispričati nekoj višoj instanciji kakvim se sve kriminalom bave pojedinci iz Vojne policije, iskoristili smo priliku kad je general Bobetko posjetio šibensko ratište, a mi mu bili dodijeljeni kao osiguranje.

Tvrtko Pašalić, Željko Maglov i Mihael Budimir - koji su u tekstovima što ih je "Globus" objavio prozvani kao počinitelji kaznenih djela ili kao nalogodavci - uoči generalova dolaska u Šibenik govorili su kako je on "staro magare koje treba hitno likvidirati". O predsjedniku Tuđmanu rekli su da je slijepac te da ne može voditi državu. Po njima bi, jer su bili članovi HDP-a, državu trebao voditi samo Nikola Štedul, tadašnji predsjednik te stranke.

Kako su te osobe stajale iza planiranja atentata na Nikolu Vukušića, načelnika PU-a Šibenik, iskoristili smo priliku da generala Bobetka obavijestimo o tome, ali i o događajima na prvoj crti bojišnice.

Generalu nismo govorili o lažnoj uzbuni, ni o zlostavljanju civila u vojnom pritvoru Kuline. Po propisima, o tome smo izvijestili SIS i SZUP Smiljana Reljića. Sad Smiljan Reljić prebacuje odgovornost na generala Bobetka, što je potpuno neopravdano.

  Smiljan Reljić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova, određenim događajima kao da pridaje veću važnost, a druge gotovo kao da zanemaruje...

Kao pripadnik krimslužbe Vojne policije izvješćivao sam nadležne u 72. bojni Vojne policije, a oni su dalje trebali prosljeđivati informacije Upravi Vojne policije.

Tomislav Matić u pismu Vrhovniku Franji Tuđmanu

Temeljem zapovijedi načelnika Uprave Vojne policije kako mora postojati subordinacija i koordinacija između nas i SIS-a te SZUP-a, obaviještene su i te dvije tajne službe.

Najprije smo šibenskoga SZUP-ovca Dinka Krečka obavijestili o civilima koji su bili dovedeni u Vojni pritvor Kuline te o mučenju civila Marka M., koji je u pritvoru podlegao ranama.

Smiljana Reljića upoznao sam u zgradi Vojne policije u Šibeniku, kad sam ga obavijestio o planiranju atentata na načelnika PU-a Nikolu Vukušića. Nismo se upoznali tek u njegovu uredu u Zagrebu, kako sad tvrdi.

Smiljan Reljić uputio nas je da idemo predsjedniku Republike. S nama je k predsjedniku Tuđmanu išao i (danas pokojni) Tomislav Matić, koji je bio djelatnik SIS-a, što Smiljan Reljić danas također prešućuje.

Cilj: razdrmati građane

  Je li tema o planiranom atentatu na Nikolu Vukušića bila ''neozbiljna", kako kaže Reljić, pa vam je stoga savjetovao da predsjedniku govorite samo o lažnoj uzbuni, navodno isplaniranoj radi rušenja HDZ-a?

General Bobetko kazao nam je kako bi predsjednika trebali upoznati s planiranjem atentata. Kad smo išli k predsjedniku, svratili smo se i u ured Smiljana Reljića u Zagrebu. Ispričao sam mu sve o planiranom atentata na Nikolu Vukušića, ali nam je on sugerirao da idemo s pričom o lažnoj uzbuni, jer se tu radi o rušenju HDZ-a, na što će predsjednik biti posebno osjetljiv.

Predsjednik Tuđman doista se silno rasrdio kad smo spomenuli lažnu uzbunu. U razgovoru s Milom Ćukom i Tomislavom Šutalom iznijeli smo sve potankosti u vezi s lažnom uzbunom, mučenjem civila, atentatom na šefa policije...

  Je li Smiljan Reljić vaše informacije htio iskoristiti i za neke svoje obračune?

Sigurno je da je Reljić u svemu imao svoje interese. To se vidi i danas, kad neće reći punu istinu o generalu Janku Bobetku i meni kao zapovjedniku Vojne policije u Šibeniku. Ne znam o kojim je, konkretno, interesima riječ niti me to zanima.

  Štošta se nagađa o lažnoj uzbuni, koja je podigla najveću prašinu u javnosti. Što vi, kao vojni policajac koji je izvršio zapovijed o fingiranom topničkom napadu, možete o tome reći?

U onome trenutku nisam razmišljao o svrsi fingiranoga topničkog napada. Zapovijed o tome dobio sam od Davora Škugora, načelnika Stožera za sigurnost 113. brigade. Načelnik SIS-a Tvrtko Pašalić i Mihael Budimir, zapovjednik 72. bojne Vojne policije, došli su k meni u satniju i potvrdili tu zapovijed.

Kolega Milorad Pajić i ja spremili smo se izvršiti zapovijed. Poslana nam je novinarka Silvana Menđušić kako bismo se dogovorili da televizijska snimka ispadne što bolja.

Svrhu lažnog napada isprva nisam znao, niti me zanimala. Međutim, o svemu sam odmah napisao izvješća i odaslao ih na mjerodavna mjesta. Tek sam poslije doznao da je lažnu uzbunu trebalo napraviti jer su se građani opustili pa da ih valja razdrmati, ako Srbi iznenada udare po gradu, da ne bi bilo žrtava...

Lažna uzbuna razbjesnila je građane jer nije trebalo dugo da se dozna za nju. Šibenčani su nazivali Vojnu policiju i psovali nam majku jer su išli u skloništa bez veze.

HDP-ovi kumovi

  Možda i nije bilo bez veze, jer sam čuo da su srpski pobunjenici ubrzo doista ispalili i prve "Orkane" na Šibenik...

Točno je da su nas Srbi tukli iz višecijevnih bacača raketa "Orkan", ali tek kad su na HTV -u bili optuženi za lažni napad. Priča o lažnoj uzbuni zbog toga i nije tako nevažna. Njezini organizatori moraju za to snositi odgovornost.

  Neki su novinari ustvrdili da ste vi pokretač "šibenskog slučaja" jer ste bili nezadovoljni svojim statusom u Vojnoj policiji. Tvrde da ste izazvali pobunu svoje satnije jer ste bili smijenjeni. Štoviše, da ste prvo bili smijenjeni pa da ste tek onda išli k predsjedniku Tuđmanu...

To nema nikakve veze s istinom. Te su tvrdnje lansirali neki novinari koji su još u prošlom sustavu surađivali s Udbom i koji su me tako htjeli diskreditirati kao autentičnoga svjedoka. Uz to su me optužili da sam nosio povjerljive vojne materijale po svim novinskim redakcijama i oporbenim strankama. Da je netko iz MORH-a u to povjerovao, mogao sam biti uhićen za odavanje vojnih tajni. Na prljav su me način pokušali diskreditirati u javnosti.

Bruno Bušić na plakatu HDP-a

Točno je to da sam ja svoje zadatke, kao policijski specijalac i vojni policajac, izvršavao redovito i savjesno. Nikad nisam bio upozoravan na neku samovolju ili neizvršavanje zapovijedi. Problem je nastao kad Tvrtko Pašalić, kao načelnik SIS-a, nije više mogao zapovijedati Vojnom policijom u Šibeniku. Mate Laušić, načelnik Uprave Vojne policije, rekao je da između nas i SIS-a može biti samo koordinacija i subordinacija, ali da nikakve zapovijedi od Tvrtka Pašalića i SIS-a ne primamo. Važno je naglasiti da se to odnosilo i na prijatelje Tvrtka Pašalića iz SIS-a.

  Odnosi li se to na Antonija Lekića, Nikolu Krištu, Franu Goretu, Miljenka Rajića i Tihomira Oreškovića , djelatnike SIS-a kojima je Vojna policija u Šibeniku po zapovijedi Tvrtka Pašalića trebala biti na raspolaganju?  

Točno je. Problem je nastao kad je načelnik Laušić rekao da ti ljudi iz SIS-a ne mogu zapovijedati nama. Kad sam se ja toga počeo pridržavati, već za nekoliko dana došla je zapovijed od Mihaela Budimira, zapovjednika 72. bojne Vojne policije, da više nisam zapovjednik satnije Vojne policije u Šibeniku. Mene je mogao smijeniti samo Mate Laušić, načelnik Uprave Vojne policije. Kad su moji borci u satniji čuli kako me žele odstraniti, negodovali su. Zamjenik načelnika Uprave Vojne policije, gospodin Marijan Biškić , došao je sa zadarskog ratišta provjeriti o čemu je tu riječ.

Sazvan je sastanak cijele naše satnije, na kojoj je bilo i 20 pripadnika specijalne jedinice. Zamjenik načelnika Laušića, Biškić, kazao je da ja i dalje ostajem zapovjednik satnije, jer Budimirova zapovijed nije bila utemeljena na zakonu.

Mihael Budimir rekao je da za njega ne vrijedi Biškićeva i Laušićeva zapovijed. Željko Maglov isto je ponovio i bacio značku Vojne policije. Tvrtko Pašalić s njima se složio. Vidjeli su da me ne mogu nasilno smijeniti. Oni su izazvali pobunu u satniji Vojne policije u Šibeniku, a ne ja.

Nije istina da sam išao k predsjedniku tek onda kad sam smijenjen. Išao sam kao zapovjednik satnije Vojne policije Šibenik.

Cijela ta ekipa, na čelu s Tvrtkom Pašalićem, povezana je kumstvom i rodbinskim vezama. Svi su bili članovi HDP-a. Kad više nisam želio izvršavati samovolju šefa SIS-a u Šibeniku Tvrtka Pašalića, nastali su problemi.

To što sad neki novinari i njihovi prijatelji, bivši djelatnici SIS-a, pričaju da sam bio motiviran vlastitim nerealiziranim ambicijama, samo je nastavak starih pokušaja diskreditacije: da sam homoseksualac, da sam kriminalac, da likvidiram Srbe po Šibeniku. Sve što su radili moji protivnici pripisivali su meni preko svojih prijatelja u SlS-u.

Zavjet šutnje

  Možete li potvrditi izvješće, objavljeno u "Globusu", po kojem su svi vojni policajci u Šibeniku morali biti članovi HDP-a ako su htjeli ostati u službi?

  Supruga Tvrtka Pašalića obilazila je satniju Vojne policije i tražila da svi damo svoj potpis za kandidaturu Nikole Štedula za predsjednika RH. Svi su se vojni policajci morali potpisati i dati svoje osobne podatke. Cijelu Vojnu policiju morali smo oblijepiti plakatima HDP-a. Tvrtko Pašalić i njegovi prijatelji iz "Predstavke" govorili su da su oni borci Mire Barešića . Na HDP-ovu se plakatu nalazio slogan: Oslobodimo Hrvatsku! Pobijedimo laž! Mi smo bili prisiljeni postupati po njihovim željama. Nismo se imali komu obratiti. Oni su bili kao država u državi. Ako se ne izvrše njihove želje, dobije se otkaz.

  Zašto ste, zapravo, bili smijenjeni položaja zapovjednika Vojne policije u Šibeniku?

Kad sam bio na prijavku kod ministra Gojka Šuška, on je pitao Miroslava Tuđmana ima li dovoljno dokaza protiv Tvrtka Pašalića, Željka Maglova i Mihaela Budimira. Miroslav Tuđman kazao je kako ih ima dosta. Upitao sam zašto onda mi koji smo upozoravali na njihovo ponašanje moramo otići. Nisam dobio odgovor. Naprosto sam se morao pokoriti zapovijedi.

Smijenjen sam jer sam bio svjedok kriminala koji su počinili spomenuti...

  Ivan Drviš, jedan od autora poznate "Predstavke" i sudionik akcije u kojoj je ubijen Miro Barešić, kaže da su autori tog spisa bili prvi koji su još u njemu upozoravali na kriminalno ponašanje Željka Maglova...

Ne mogu u to vjerovati! Kako to da onda nisu upozorili na događaje u vojnom pritvoru Kuline u kojima je sudjelovao Željko Maglov? Kako nisu upozorili na druge slične događaje u drugim zatvorima u Hrvatskoj, a mogli su jer su imali svu dokumentaciju.

Oni se sad pravdaju klasičnom udbaškom metodom te kažu da na toj dokumentaciji nije bilo urudžbenog broja pa da onda nije ni istina što piše u njoj. Svaki dokument nosi odgovarajuće zaglavlje s obzirom na instanciju kojoj se šalje, i to može potvrditi svaka stručna komisija Ministarstva obrane.

Čudim se da nitko još nije objavio cjelovitu 'Predstavku", kojom se hvale bivši pripadnici HDP-a. Po mojim spoznajama, ona je kopirana u stotinjak primjeraka i imaju je mnogi novinari. Ako je to ozbiljan dokument - a dijelom je već objavljen - zašto se ne objave i oni dijelovi u kojima su, kako kaže Drviš, opisane "nepodopštine" Željka Maglova?

Autori "Predstavke" zajedno s Tvrtkom Pašalićem i Željkom Maglovom sudionici su svih poznatijih afera u MORH-u: slučaja Mire Barešića i Martina Špegelja, prebijanja Mile Dedakovića Jastreba na Laščinskoj cesti, slučaja masovnog ubojstva civila u Gospiću... Često su mijenjali pseudonime: Nikola Štedul u Eugen Kvaternik, Antonio Lekić u Antonio Katić , pod kojim je imenom, gle slučajnosti, sahranjen i Miro Barešić, Drviš se pak prezivao i Matić...

Inicirali su afere u medijima i odgovornost prebacivali na ljude iz bivše Udbe i Kosa. Prozivali su i predsjednika Republike, pokojnog ministra obrane. Uvijek bi za ono u čemu su sudjelovali optuživali nekoga drugog! Krajnje je vrijeme da se dozna tko su oni zapravo.

Maglovljeve "akcije"

  Antonio Lekić i Ivan Drviš u intervjuu ''Novom listu" tvrde da su oni prvi upozorili na sumnjive okolnosti u kojima je ubijen Miro Barešić...

Zašto su onda 13 dana po smrti Mire Barešića, napisali izvješće svojem tadašnjem šefu Josipu Perkoviću o njegovoj pogibiji koje nisu uvrstili u "Predstavku"? Zašto su sutradan napisali dodatak tom izvješću u kojem baš Lekić i Drviš napominju da svi sudionici akcije u kojoj je poginuo Barešić stoje pri tvrdnji da tu nije bilo nikakvih elemenata izdaje?

Zašto oni koji su, u ime HDP-a doveli Mira Barešića u Hrvatsku, sudjelovali u organizaciji njegova smještaja i akcije, stalno, ne iznoseći pojedinosti, odgovornost za njegovu smrt prebacuju na nekoga drugog? Zašto ne iziđu punom istinom u javnost? Prijeći li ih u tome, možda, kakav zavjet šutnje?

  Željko Maglov, pritvorenik zatvora "Lora" u Splitu, poslao je pismo "Jutarnjem listu" u kojem vas je prozvao kukavicom i izjavio da se on u ratu nalazio na prvoj crti više dana nego vi sekundi?

Drago mi je da se taj heroj napokon oglasio s pravoga mjesta! U obranu grada Maglov se uključio tek kad su se četnici i JNA povukli sa šibenskoga mosta. Dotad je sjedio u podrumu pošte u kojoj je bio zaposlen. Akcijama vojnih policajaca na Maslenici i u zaleđu Dubrovnika zapovijedao je iz hotela u kojima je bančio sa svojim prijateljem Mihaelom Budimirom, dok su njihovi podredeni ginuli na prvim linijama! Na dubrovačkom području krao je streljivo, kako je rekao general Bobetko, ali i bijelu tehniku, kako će posvjedočiti mnogi borci. U akciji u Miljevcima organizirao je krađu pršuta, a postoje videosnimke i o drugim njegovim radnjama na području Miljevaca, koje su odmah nakon te akcije dospjele u inozemstvo. Zbog tih snimaka Maglovijevih aktivnosti Hrvatsku je još davno ukorila međunarodna zajednica!

Maglov je obična kukavica i narkoman i ne pada mi na pamet da se drugačije branim od njegovih optužaba iznesenih u pismu koje mu je, najvjerojatnije, pisao njegov odvjetnik Branko Bajica.

  U izvješćima koja je ''Globus'' objavio navode se i zastrašujući detalji o mučenjima srpskih civila, ali i vojnih policajaca u vojnim pritvorima. Mogu li se osobe označene kao počinitelji, ili organizatori, tih zvjerstava braniti da su ona počinjena zbog kaotičnih ratnih prilika?

Nadzor nad vojnim pritvorima u Zadru, Šibeniku i Splitu imali su  zapovijednik 72. bojne Mihael Budimir i načelnik SIS-a u Šibeniku Tvrtko Pašalić. Znam da načelnika Uprave Vojne policije o tim dogadajima uopće nisu izvještavali. Tvrtko Pašalić slao je obavijesti o tim dogadajima drugom linijom. O tim kanalima ne mogu govoriti u javnosti, ali sam izvijestio o tome Komisiju MORH-a, koja me ovih dana posjetila. Ne vjerujem da će teza o "kaotičnim prilikama" na sudu biti obranjiva.

Kako se, recimo, može obraniti činjenica da bi uvijek dan prije nego što bi Komisija Medunarodnog crvenog križa došla u posjet evidentiranim ratnim zarobljenicima, uglavnom civilima, njih izmasakrirali Željko Maglov i njegovi, često spominjani prijatelji? Jesu li ti zločini počinjeni u interesu Hrvatske? Ili je time Hrvatsku trebalo kompromitirati?

Ponavljam: zanimljivo je da su spomenute zločine počinili pripadnici HDP-a i na toj osnovi treba tražiti ciljeve koje su htjeli postići i onoga tko je stajao iza njih i tko ih je štitio.