26. veljače 1999.

ZLOČINI O KOJIMA  JE OBAVIJEŠTEN PREDSJEDNIK TUĐMAN!

"Globus" prvi objavljuje dijelove do danas u javnosti nepoznate kompromitantne dokumentacije što su je, na stotinjak stranica, na adresu predsjednika Tuđmana i najužega državnog vrha, još 1993. bili uputili ogorčeni djelatnici MORH-a iz Šibenika, nakon čega su pretrpjeli teške posljedice...

Vojni policajci iz Šibenika teško optužuju Željka Maglova, Tvrtka Pašalića, Franu Goretu i Ivana Livaju za teška krivična djela!

Piše Željko Peratović   Snimio Hrvoje Dominić

Kuline - Šibenik

Predsjednik Tuđman i desetak dužnosnika iz državnog vrha – vojnog i obavještajnog – bili su, još 1993., upoznati s kriminalnim djelatnostima pukovnika Željka Maglova, kojem se sad sudi u Splitu za krijumčarenje ukradenih automobila.

Na temelju stotinjak stranica dokumenata Vojne policije i SIS-a, vrh hrvatske države bio je upoznat ne samo s činjenicom da je pukovnik Maglov 1993. krao automobile nego i unformacijama o naručenim atentatima, mučenjima ratnih zarobljenika u vojnim zatvorima, švercu teškog naoružanja, droge robe za butike, o nelegalnoj mobilizaciji skupocjenih plovila...

Uz pukovnika Maglova, kao sudionici kriminalnih djelatnosti u MORH-u u dokumentima se navode i druge poznate osobe, koje su radile, ili još rade, u tom ministarstvu: pukovnik Tvrtko Pašalić, bivši šef SIS-a za Šibenik i jedan od sudionika akcije u kojoj je, pod sumnjivim okolnostima poginuo Miro Barešić; MihaelBudimir, zapovjednik 72. bojne Vojne policije; Antonio Lekić i Nikola Krišto, koautori kontroverzne "Predstavke"; Frane Goreta, šef SIS-a u HRM-u; Josip Perković, savjetnik u HIS-u...

Mario Barišić, djelatnik Specijalne jedinice policije PU Šibenik potvrdio nam je da je on, 26. travnja 1993., kao zapovjednik 2. satnije 72. bojne VP sa svojim podredenima pokojnim Tomislavom Matićem i Miloradom Paićem primljen kod predsjednika Tuđmana na službeni razgovor o navedenim pojavama.

U službenoj bilješci, što ju je 14. svibnja 1993., desetak dana po prijamu kod predsjednika, sastavio Mario Barišić, navedeno je da su susretu prisustvovali predsjednikov pobočnik Mile Ćuk te tadašnji savjetnik za unutarnju politiku Tomislav Šutalo.

Grupa vojnih policajaca iz Šibenika na odlazak k predsjedniku odlučila se posavjetovavši se prethodno s generalom Jankom Bobetkom . General je tih dana boravio na šibenskom bojištu, a oni su mu bili u osiguranju.

Sam susret dogovorio je pokojni Tomislav Matić. U bilješci stoji:"Tomislav Matić nazvao je predsjednikovu ženu Ankicu , pozivajući se na svoga brata u Kanadi, kod kojega je ona, skupa s mužem, jednom odsjela."

Susret je dogovoren, a trojica vojnih policajaca dodatno su se pripremili konzultirajući se sa Smiljanom Reljićem, tadašnjim šefom SZUP-a, kojeg je poznavao pokojni Matić.

Reljić ih je posavjetovao neka predsjedniku Tuđmanu govore samo o onim dogadajima koji bi se njega osobno mogli dojmiti. Kazao im je da je predsjednik posebno osjetljiv na sve što ima veze s rušenjem HDZ-a te bi bilo najbolje da mu, u vezi s time, ispričaju sve o lažnoj uzbuni u Šibeniku 6.veljače 1993.

Barišić se usprotivio Reljiću ustvrdivši da je za njega značajnije to da ga je Tvrtko Pašalić, načelnik SIS-a u Šibeniku, nagovarao na ubojstvo načelnika Policijske uprave Šibenik, Nikole Vukušića.

Čini se da je Smiljan Reljić dobro poznavao predsjednika, jer kad je Mario Barišić, u susretu koji je trebao trajati samo pet minuta, spomenuo lažnu uzbunu u Šibeniku dan uoči izbora, dr. Tuđman reagirao je, kako stoji u bilješci:"Predsjednik je pocrvenio od bijesa i rekao da moramo ostati na ručku s njim i poslje sve ispričati Mili Ćuku i Tomislavu Šutalu.

Barišić je zabilježio da su se na objedu našli i predsjednikovi savjetnici dr. Mario Nobilo, dr. Franjo Gregurić i drugi. Po objedu predsjednik je goste iz šibenske Vojne policije pohvalio što su mu se obratili i uputio ih da sve detaljno ispričaju Šutalu i Ćuku, a on ih je onda napustio..."

"Nakon sat vremena razgovora s Ćukom i Šutalom došla je predsjednikova tajnica i rekla da sve što budemo govorili mora biti snimljeno, jer će sutra predsjednik sazvati sjednicu za nacionalnu sigurnost, a jedna će od točaka biti i naš dolazak predsjedniku" - zapisao je Barišić.

Miroslav Tuđman

Po povratku iz Zagreba, noću od 26. do 27. travnja 1993., Mario Barišić i Milorad Paić doživjeli su prometnu nezgodu na otoku Pagu.

Predsjednik Tuđman u Šibenik je poslao posebnu komisiju, u kojoj su bili Miroslav Tuđman, tada djelatnik IPD-a pri MORH-u, Miro Međimurec, također iz IPD-a, načelnik Vojne policije Mate Laušić i drugi, da ispita navode iz pritužbe."

Kobne posljedice

Kako svjedoče ostali dokumenti, primjerice, pismo predstojniku UNS-a Hrvoju Šariniću, protiv prekršitelja zakona što su ih navela trojica vojnih policajaca nije poduzeto ništa. Naprotiv: kažnjeni su oni koji su ih prijavili!

Ministar Šušak naložio je smjenjivanje s dužnosti Marija Barišića i navodno, osobno zapovijedao akcijom opkoljavanja 2. satnije 72. bojne Vojne policije, jer su se Barišićevi podređeni složno opirli toj odluci.

Ivan Drviš

Svjedoci događaja tvrde da je pokojni ministar tražio da Barišić bude udaljen i silom, ali je razum prevladao. Uz primjenu "mekog" načina, Mario Barišić odstupio je s dužnosti. Suspendiran je s mjesta zapovjednika 2. satnije 72 bojne Vojne policije te se kasnije zaposlio u Specijalnoj jedinici PU Šibenik.

Tomislav Matić, koji je s Barišićem 1993. bio kod predsjednika, poginuo je u sumnjivoj prometnoj nesreći 1998.

- To se dogodilo baš u vrijeme posljednje šibenske afere što ju je lani potaknuo Josip Juras, bivši pomoćnik ministra obrane. Poput Marija Barišića i pokojnog Tomislava Matića, i drugi su djelatnici MORH-a s područja Dalmacije tražili način da upozore na kriminal u vojsci, a ti su prolazili slično kao spomenuta dvojica.

Antonijo Lekić

- Ovo su ozbiljni dokazi o teškom kršenju zakona što su ga počinili djelatnici MORH-a. Nisu to paraobavještajni dokumenti, poput onih koje su Lekić, Krišto i Drviš stavili u svoju "Predstavku" da bi se obračunali s dojučerašnjim mentorom Josipom Perkovićem i obmanuli javnost da su oni velike poštenjačine - izjavljuju "Globusovim" novinarima bivši vojni policajci i vojni obavještajci s područja Dalmacije, predajući nam stotinjak stranica raznih dokumenata.

Ti papiri bjelodano optužuju današnju hrvatsku vlast za prikrivanje teškoga kršenja zakona!

Iz opsežnog materijala odabrat ćemo samo manji dio.

Zločin u pritvoru

U izvješću Kriminalističkoj službi 72. bojne Vojne policije u Šibeniku, od 5. ožujka 1992., zapovjednik vojnog pritvora "Kuline" opisao je kako su ratnog zarobljenika Milorada Đ. teško zlostavljali Željko Maglov i skupina vojnih policajaca.

"Dana 5. ožujka 1992., u 8.00 sati, ratni zarobljenik Milorad Đ. zamolio me da dođe k meni na razgovor, što sam mu i odobrio. Požalio se da je zlostavljan.

Željko Maglov

U proteklih nekoliko dana, u kasnijim noćnim satima, kad ja nisam bio, nazočan u pritvoru, dolazio je Željko Maglov s još nekolicinom vojnih policajaca te je u nekoliko navrata natjerao ratne zarobljenike Milorada Đ. i Rajka S. da se skinu goli i vode ljubav, tj. da izvode bludne radnje pred ostalim ratnim zarobljenicima.

Nadalje, Milorad Đ. izjavljuje da je u jednom momentu od Maglova zatražio pištolj da se ubije jer, po njegovom kazivanju, to više nije mogao izdržati. Gosp. Maglov dao mu je pištolj, s tim da je prethodno izvadio okvir rekavši da ne zna je li metak u cijevi. Milorad Đ. je uzeo pištolj od Maglova i stavio ga u usta te pritisnuo okidač. U pištolju nije bilo metka te je okinuo na prazno. Poslije toga Maglov je uzeo pištolj i spremio ga u futrolu.

Napominjem da o svemu nisam bio obaviješten od strane stražara koji obavlja čuvarsku službu u pritvoru nego sam to doznao tek pošto mi je gore navedeni Milorad Đ. to samovoljno, i na svoj zahtjev, ispričao.

U vezi s time, prisiljen sam zahtijevati od krim-službe da na gore navedeno obrati pažnju, da se slične stvari ne bi dešavale ubuduće."

Frane Goreta

Sljedeće izvješće, koje je zapovjednik Vojnog pritvora "Kuline" poslao Mariju Barišiću, zapovjedniku krim-službe 72. bojne Vojne policije, još je dramatičnije:

"Dana 18. 6. 1992. u vojni pritvor "Kuline", oko 18.00, sati došli su gospoda Frane Goreta, Tvrtko Pašalić, Zeljko Maglov i Ivan Livaja s još nekoliko meni nepoznatih osoba. Odmah su tražili da im se dovede Marko M . rođ 16. 11. 1959. g., civil koji je pred nekoliko dana doveden u pritvor. Marka M. sam ostavio kod njih u kancelariji, te smo  ja i ostali kolege bili odstranjeni u dnevni boravak dežurnoga. Iz pravca kancelarije čuli su se jauci, batinanje i zapomaganje Marka M. U jednom momentu do nas je došao gospodin Goreta, koji je bio isprskan krvlju, i pitao gdje se može oprati, na što smo ga uputili u kupatilo. Poslije pranja, Goreta se vratio. Oko 20.00 sati pozvao me Željko Maglov i rekao da im skuham kavu i da poslije toga mogu otići kući. Kad sam donio kavu, vidio sam Marka M. na podu razderane robe i krvava. Pozdravio sam ih i otišao kući. Nešto prije mene otišao je gospodin Pašalić. U vezi s gore navedenim, molio bih da me se razriješi dužnosti zapovjednika vojnog pritvora, jer što se tiče mojih ovlasti kao zapovjednika pritvora, one su ništavne. Ne bih želio snositi odgovornost i posljedice zbog nedoličnog postupanja pojedinih osoba prema zarobljenicima, a što se već u više navrata ponavlja od gore navedenih i od drugih osoba."

O događajima u vojnom pritvoru "Kuline" Mario Barišić, zapovjednik kriminalističke službe Vojne policije u Šibeniku, pisao je 19. lipnja 1992. načelniku kriminalističke službe 72. bojne Vojne policije Split.

U posebnom izvješću Barišić kaže da ga je zapovjednik pritvora "Kuline" već treći put zamolio da bude razriješen dužnosti jer nije kadar spriječiti iživljavanje nad ratnim zarobljenicima pojedinih vojnih policajaca, kao što je Željko Maglov, i djelatnika SIS-a, kao što su Tvrtko Pašalić i Frane Goreta.

Zapovjednik krim-službe iz Šibenika izvješćuje da su mu navode zapovjednika pritvora potvrdili i ostali policajci i pritvorenici s kojima je obavio razgovor. Dodatno je doznao da je ratni zarobljenik Marko M. preminuo od posljedica "mučenja strujom (poljski telefon) i batinanja, najviše od strane Željka Maglova i Frane Gorete".

Istraga o ubojstvu

Sutradan, 20. lipnja, Barišić je u Split poslao još jedno posebno izvješće. Nastavljajući istragu o ubojstvu civila Marka M., ustanovio je da je on ubijen još u pritvoru, iako je kasnije tijelo prevezeno u Kliničku bolnicu Split.

Mate Laušić

Osim toga, izvijestio je da je istog dana kad i Marko M. u pritvor "Kuline" dovedeno još šest civila srpske nacionalnosti: Lazar O., Marko B., Milan L., Marko K., Ratko S.i Predrag B.

U zaključku je zapovjednik krim-službe iz Šibenika zapisao:

"Svi gore navedeni civili srpske narodnosti trebali su biti privedeni u civilni pritvor ako je uopće i bilo potrebno da se provede bilo kakva istraga o njihovoj "neprijateljskoj" djelatnosti. Dužan sam vam napomenuti da je odmah prilikom dovođenja navedenih civila u vojni Pritvor "Kuline" upoznata služba ZUP-a Šibenik (Dinko Krečak ), kao i svi ostali koji su trebali biti upoznati, ali dosad nitko nije ništa poduzeo."

Kriminalna zbivanja u Šibeniku, čiji su začetnici bili ljudi u odorama HV-a, imala su utjecaja i na političku situaciju u gradu, posebice u HDZ-u. Taj se utjecaj osjeća i danas, kažu nam sugovornici.

Čelni ljudi lokalnog HDZ-a, Paško Bubalo, šibenski župan, Josip Odak, šibenski dožupan, Ante Dželalija, zastupnik u Županijskom domu Sabora i dr. Boris Zmijanović, šef psihijatrijske službe MC Šibenik, uputili su 9. kolovoza 1993. pismo predsjedniku Republike...

O tome se pismu nekoliko puta pisalo, ali nitko nije objavio njegov sadržaj.

"Globus" od 7 gusto kucanih stranica objavljuje samo neke dijelove.

Teška optužnica

U uvodu potpisnici pisma predsjednika Tudmana upozoravaju da su ga dužni izvijestiti o događajima u Šibeniku vezanima za "obrambeno-sigurnosnu" situaciju te napominju:

"Davor Škugor, donedavni načelnik stožera 113. mtbr HV, i Tvrtko Pašalić, pukovnik HV i načelnik centra SIS-a za Šibenik, prema našim spoznajama, igraju negativnu ulogu i uzrokom su mnogih štetnih događaja za HDZ i  Republiku Hrvatsku. Stoga Vam navodimo činjenice koje na to ukazuju."

Davor Škugor

Na tri se stranice potanko opisuje uloga Davora Škugora u Domovinskom ratu, uz navođenje mnogih indicija da je osobno odgovoran za niz neuspjelih vojnih akcija i sabotaža.

U pismu se apostrofira da je ''Davor Škugor, zajedno s Tvrtkom Pašalićem, 6. veljače 1993., uoči izbora, organizirao lažni topnički napad na grad Šibenik. To je uznemirilo građane i sigurno je imalo utjecaja na rezultate izbora."

Pod točkom 12. teksta protiv Škugora navodi se: "Na zadnjoj izbornoj skupštini HDZ-a došle su na vidjelo struje koje je inicirao Davor Škugor. Na sreću, pravovremeno su razotkriveni oni koji žele srušiti stranku. Bilo je dosta verbalnih prijetnji i uvreda. Tako je 3. kolovoza 1993., nakon sastanka, Davor Škugor zaprijetio dožupanu Jošku Odaku da će ga ubiti, a Miha Mioč zaprijetio je 4. kolovoza Većeslavu Baranoviću, koji je bio predsjednik privremenog gradskog odbora da će 'sutra na skupštini sve letjeti u zrak'. Kod članova HDZ-a za Škugora agitira Tvrtko Pašalić, koristeći pritom svoju poziciju načelnika SIS-a."

Pašalićevo bogatstvo

Šibenski HDZ je i o Tvrtku Pašaliću sastavio optužnicu u 12. točaka.

U prvoj se iznosi "opće mišljenje da se tijekom rata obogatio na nečastan način".

Njegovo je bogatstvo i pobrojeno. Uz obiteljsku kuću u Vodicama, Pašalić je 1991. kupio trokatnicu u Šibeniku. Uselio se u jedan stan u Šibeniku na adresi Stjepana Radića 84/II. Posjeduje poslovni prostor u Ulici R. Visianija (butik "Blue line'). Vlasnik je poduzeća ''Škorpion" sa sjedištem u Vodicama. Uz svoj privatni automobil marke "audi 80", posjeduje automobile ''mercedes'' 190 E, BMW 325 te terensko vozilo "Patrol".

"Iz spisa KTN 10/93, koji se nalazi u Vojnom odvjetništvu Split, vidi se da je vozilo BMW 325 oduzeto od građanina Roberta P. iz Splita pod krajnje sumnjivim, pače i kriminalnim, okolnostima, a koje Pašalić vozi uz uporabu lažnih oznaka."

Tvrtko Pašalić

Izražena je i sumnja da se načelnik SIS-a u Šibeniku bavi švercom te se tvrdi da se pritom "služi potvrdama MORH-a. Iz spisa KTR 388/92 vidi se da je od MORH-a imao odobrenje za slobodan prijelaz preko državne granice radi dopreme uniformi za HV. On je to iskoristio za uvoz raznih odjevnih predmeta u većoj količini i vrijednosti namijenjenih za prodaju. U buticima "Blue Line" u Šibeniku i "Škorpion" u Vodicama, koje vodi zajedno sa ženom Ivankom. Sve se to odvija bez plaćanja odgovarajućih carinskih pristojbi."

Pod točkom 3. nalazi se najteža optužba na račun Pašalića: to je trebao biti ponovljeni scenarij ubojstva načelnika PU Osijek Josipa Reichl Kira.

''Dana 23. siječnja 1992. u vojnu policiju Šibenik, kojom je tada zapovijedao Tvrtko Pašalić, pristupili su kao djelatnici krim-službe Mario Barišić i Milorad Paić. (Obojica su od 15.12.1990. do spomenutog datuma bili pripadnici specijalne postrojbe PU Šibenik.) Od kraja veljače 1992. pa do lipnja 1992. u više navrata Tvrtko Pašalić tražio je od Barišića i Paića da izvrše ubojstvo načelnika PU Šibenik Nikole Vukušića i načelnika operative, a sada zamjenika PU Šibenik Ive Fuština, tvrdeći da su neprijatelji Hrvatske. Isto tako, tražio je da ubiju više poznatih Srba u Šibeniku te da ih se ostavi ubijene na ulici. Pozivao se pritom na predsjednika Republike Franju Tuđmana, koji ga je, navodno, osobno nazvao kazavši da je Šibenik pasivan i da Zadar u tom poslu vodi jedan prema nula. Tvrtko je također spomenutima govorio kako novi načelnik treba biti Davor Škugor. Nakon neizvršavanja ovih zapovijedi, Pašalić počinje kampanju protiv Barišića i Paića, što je rezultiralo njihovom suspenzijom s mjesta zapovjednika i dozapovjednika 2. satnije 72. bojne."

Šibenski HDZ-ovci naveli su da Pašalić sa svojom ženom u Šibeniku vodi i zaštitarsku tvrtku "Sokol". Da je riječ doista o iscrpnoj optužnici, svjedoči i sljedeća napomena:

"Supruga Tvrtka Pašalića Ivanka koristi vozilo BMW s natpisom na prednjoj strani POLICIJA i plavo rotaciono svjetlo. Na taj način bez zaustavljanja prolazi kroz policijske kontrolne punktove."

Politički je krajnje delikatna točka 8.:

"Pred izbore u kolovozu 1992., Tvrtko Pašalić osobno je zapovjedio postrojbi 2. satnije 72. bojne vojne policije u Šibeniku da lijepe plakate HDP-a, a skidaju plakate HDZ-a. Isto tako, tražio je da svi pripadnici vojne policije moraju biti članovi HDP-a, jer im inače neće biti mjesta u vojnoj policiji. Tvrtkova žena donijela je u vojarnu vojne policije u Šibeniku obrasce za davanje potpisa Nikoli Štedulu."

Navedena su i krivična djela koja je Pašalić počinio u SFRJ: djelo teške krađe iz članka 131., 1. siječnja 1977., u Slavonskom Brodu, te nanošenje teške tjelesne povrede iz članka 41. 1. u Šibeniku.

Za kraj opisana je Pašalićeva kriminalna djelatnost u SR Njemačkoj:

"Takoder nam je poznato da je Tvrtko Pašalić 1983. kao turist boravio u SR Njemačkoj i izvršio više krivičnih djela, za koja je bio kažnjen po Zakonu za strance SR Njemačke izgonom iz te zemlje na pet godina i deportiran u tadašnju SFRJ. Nakon isteka kazne, 1. veljače 1990., vraća se u Njemačku i ponovno se bavi protuzakonitim radnjama. Iste godine, bježeći od odgovornosti, napušta Njemačku. Nakon toga za njim je raspisana tjeralica."

"Pijavica zločina"

Predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman nije učinio ništa ni u povodu ovog pisma...

Mnogi analitičari drže da je Šibenik i danas jedan od, politički, najnestabilnijih gradova u Hrvatskoj, baš zbog otvorenih sukoba u vojsci, policiji i samom HDZ-u..

Osobe koje su nam ustupile ovu dokumentaciju - od čega smo u ovom broju objavili tek manji dio - iste su materijale dostavile i saborskim zastupnicima svih parlamentarnih stranaka.

Oni od zastupnika očekuju da o "pijavici zločina", što se od početka rata protegnula do danas, otvore raspravu, barem u sklopu najavljivanog istražnog povjerenstva o zloupotrebama tajnih službi...