10. studeni 2004.

Ovaj tekst je naručen za glasilo HND-a - "NOVINAR".

PROTUŠPIJUNSKI VATROZID

Posljednji skandal s vrbovanjem slobodne novinarke Helene Puljiz od strane POA-e (Protuobavještajne agencije, jedne od nasljednica poslovične Udbe op. ž.p.)  prije svega šalje poruku našoj profesiji; upozorava nas kako je krajnje vrijeme da se sami zaštitimo od pandži tajnih službi i politike koja njima manipulira.

Malo će tu pomoći zauzimanje predstavnika naše strukovne udruge ili zagovornika zaštite ljudskih prava. Takva su barem moja iskustva.

iz dnevnika Ivana Zvonimira Čička

Javnost je mirno prihvatila činjenicu da je Vijeće za nadzor sigurnosnih službi pri Hrvatskom državnom saboru bez ikakve druge provjere, iako za to ima zakonske ovlasti, samo poslavši upit POA-i, mrtvo-hladno konstatiralo kako POA tvrdi da nije tajno nadzirala šestoricu novinara zbog sumnji da zajedno sa stranim tajnim službama dezinformiraju javnost pišući da je odbjegli general Gotovina u Hrvatskoj.

Time je građansko nadzorno tijelo pod predsjedanjem profesora Vlatka Cvrtile dalo za pravo kolegi Ivanu Zvonimiru Čičku koji je u jednoj svojoj subotnjoj kolumni u "Jutarnjem" napisao: Nisam budala da se žalim onima koji me prisluškuju.

Tako su bez protivljenja HND-a, ali ni HHO-a, dobile za pravo i one naše kolege koje su pisale, rukopisom svojih prijatelja, na sreću smijenjenih špiclovskih šefova, da novinarska šestorka radi za MI6 na blaćenju lika, djela i trenutnog zemljopisnog položaja  Heroja i Viteza Domovinskog rata - generala Ante Gotovine.

Uzalud se ja trudio, svakom koga to zanima, objašnjavati da mi iz Britanije tek tu i tamo stigne koja funta zbog pokoje izjave Radiju BBC Hrvatska i da pravog Britanca nisam vidio od 2001. kad sam za IWPR dao intervju Dominicu Hopkinsu.

U daleko češćim sam kontaktima s Nijemcima, al' to se našim dežurnim žbirovima i njihovim uslužnim špiclovima ne uklapa u teoriju zavjere koju trenutno prodaju.

Stoga mislim, da će štetu iz cijele priče pretrpjeti ponajprije novinarka kojoj se dogodio čvenk s tajnim agentima.

Kakvu-takvu političku korist možda će izvući predsjednik Stjepan Mesić, a njegovi smijenjeni agenti Željko Bagić i Franjo Turek, moguće zadovoljštinu dobiju, pokazujući tjednik koji redovito publicira špijunsku musaku iz njihove kuhinje, svakom neznancu na koga nalete.

-Vidite gospodine, ja sam smijenjen zbog Gotovine, a čim se bave Sanader i Podbevšek?!  Zar to nije skandalozno?- moguće je da već uvjeravaju trgovce u kvartovskim dućanima.

Novinari koji u svojoj karijeri još nemaju ugrađene izvrsne odnose s tajnim službama, najbolje bi bilo da susrete s tajnim službama uopće izbjegavaju.

Kada se aksiom nema besplatnog ručka razmotri u svijetu tržišta informacija, jasno je da su sastanci sa žbirovima, koji su naša organska konkurencija, papreno skupi i da nas repovi tih razgovora mogu pratiti cijeli život.

Zato se, prije svega, ne smije ići na službene razgovore u prostorije tajnih policija, ako za to ne postoji dovoljno zakonski opravdan i prije svega, zdravom razumu, jasan razlog.

Ako vas u prvi tren uspiju obmanuti, jer ste sasma friški u poslu, a i ne poznajete dovoljno zakon, nemojte dosputiti da vas netko pet sati gnjavi. Već nakon nekoliko minuta u uredu, oni vam moraju objasniti kako je to ugrožena nacionalna sigurnost (ovaj put predsjednika Mesića op. ž.p.) i kako i zašto biste im vi trebali pomoći.

Ne pokušavajte pristajati na dulji razgovor tješeći se kako ćete vi njih nadmudriti i izvući neku informaciju za sebe - više nego oni od vas.

Bivša novinarka "Nacionala" Željka Godeč službeno je bila uhićena jer je nosila dokumente SZUP-a označene državnom tajnom pokazati Franu Višnaru koji je bio prisluškivan za vrijeme prvog boravka Pape Ivana Pavla II Hrvatskoj.

Bila je, ne svojom voljom, na ispitivanju u policiji dva sata.

Odbila je odgovoriti na pitanja od kud joj državni dokumenti s oznakom tajnosti, zaštitivši kolege koje su bile nosioci projekta razvaljivanja SZUP-a i Smiljana Reljića. Policija je postupala potpuno u skladu s tada važećim propisima, i trebalo je tom teretu ne popustiti.

Aleksandar Vasiljević

Druga naša kolegica, u tv prepirci sa Smiljanom Reljićem, bivšim šefom SZUP-a, našla se u jako nezgodnoj situaciji kada je on izjavio da se sjeća kako su njih dvoje u njegovom uredu svojedobno razgovarali o njenom reporterskom boravku u Beogradu i neslužbenim razgovorima s nekim od članova zloglasne skupine "Labrador" koju je organizirao general KOS-a JNA Aleksandar Vasiljević.

Ona to špijunsko prisjećanje nije uspjela demantirati.

Novinari "Ferala" Marinko Čulić, Ivica Đikić i Zoran Daskalović nisu se dali uplesti u špijunsku mrežu. Došli su na razgovor s osobom koja se u tekstovima u njihovim novinama spominjala kao predstavnik obavještajnog podzemlja kojim se služio Tuđmanov najmiliji savjetnik Ivić Pašalić, čuti stranu priče prozivanog.

On je pak bio u društvu svog starog kolege iz Udbe, (stari murjački štos - dobar i loš murjak u paru - op. ž.p.). Čim je počeo s pričom koja je mirisila na ucjenu i vrbovanje, "Feralovci" su se digli od stola i o svemu napisali tekst, ne ostavivši prostora drugoj strani da susretom manipulira.

Primjer Željke Godeč nas uči kako da se postavimo u službenim razgovorima sa žbirovima, a "Feralov" kako da se ponašamo kad ne možemo izbjeći susret sa špiclovima.

Možda ne bi bilo loše da za početak, spomenuta iskustva ugradimo u svoj profesionalni  protušpijunski vatrozid.

Željko Peratović

15. svibnja  2004.

RAZOTKRIVANJE SLUČAJA POA

Afera razotkrivanja tajnih mjera uhođenja koje su POA (Protu-obavještajna agencija) i njen bivši ravnatelj Franjo Turek primjenili protiv šestorice hrvatskih novinara (Gordana Malića, Davora Butkovića, Ivana Zvonimira Čička, Borisa Pavelića, Ivice Đikića i Željka Peratovića) i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, a pod sumnjom da je riječ o skupini hrvatskih građana koja za račun stranih tajnih službi dezinformira javnost i Glavnu hašku tužiteljicu Carlu del Ponte vijestima da odbjegli general Ante Gotovina uglavnom boravi u Hrvatskoj, započela je izjavom ministra policije Marijana Mlinarića da je dio medija svjesno dezinformirao hrvatsku javnost tvrdnjama da je Gotovina u Hrvatskoj.

Ivo Pukanić i Ante Gotovina

Na tu izjavu danu "Jutarnjem listu" nadovezali su se tekstovi u "Večernjem listu" i tjedniku "Nacional", da je dotadašnji ravnatelj POA-e morao otići s funkcije zbog pritisaka novinara koji su dezinformirali Carlu del Ponte o Gotovini. Nacional je dodao da je Franjo Turek o špijunskoj djelatnosti nekih novinara informirao Vladu nakon čega je ministar Mlinarić dao spomenutu izjavu.

Prvu informaciju o kojim redakcijama novina se radi objavio je "Vjesnik", a s imenima istih izišao je Feral Tribune.

Nakon toga Nacional izlazi s više pojedinosti o samoj Turekovoj prezentaciji navodeći da je ona osim u Vladi održana i u Uredu Predsjednika, te iako je vrh vlasti povjerovao Turekovim dokazima, zbog pritiska iz Haaga, vrh vlasti ga je tražio da podnese ostavku.

Afera je kulminirala izjavom bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića da su bivši predsjednikov savjetnik Željko Bagić, smijenjeni ravnatelj POA-e i vlasnik Nacionala Ivo Pukanić činili skupinu koja je štitila organizirani kriminal u Hrvatskoj.

Premijer Sanader još nije progovorio o Turekovoj prezentaciji u Vladi, niti dao ocjenu Ostojićevih izjava.

Stav koji će zauzeti Sanader bit će presudan za daljnje radnje koje će POA poduzimati ili nepoduzimati prema spomenutim novinarima i ravnatelju policije, odnosno bit će test njene stvarne demokratičnosti.

Željko Peratović